Senzori na motornim vozilima
Sva savremena vozila su napravljena tako da u svim režimima vožnje ostvare najoptimalnije sagorevanje gorive smeše i ne samo to, ostvaruju aktivnu i pasivnu bezbednost, optimalnu potrošnju goriva itd.
Da bi se to ostvarilo u vozilo se ugrađuje kontrolna jedinica ECU koja prikupljajući informacije o temperaturi, broju obrtaja, položaju pedale gasa, pritisku u usisnoj grani, protoku vazduha, sastavu izduvnih gasova, obrađuje te informacije i onda šalje kontrolne signale na izvršne elemente(aktuatore) pomoću kojih će se obezbediti, dalje najoptimalnije sagorevanje goriva, udobna i bezbedna vožnja, ekonomična potrošnja, u svim režimima rada motora.
Da bi se to ostvarilo u vozilo se ugrađuje kontrolna jedinica ECU koja prikupljajući informacije o temperaturi, broju obrtaja, položaju pedale gasa, pritisku u usisnoj grani, protoku vazduha, sastavu izduvnih gasova, obrađuje te informacije i onda šalje kontrolne signale na izvršne elemente(aktuatore) pomoću kojih će se obezbediti, dalje najoptimalnije sagorevanje goriva, udobna i bezbedna vožnja, ekonomična potrošnja, u svim režimima rada motora.
U centralnu kontrolnu jedinicu, informacije prikupljene od senzora o različitim fizičkim veličinama ulaze u vidu električnih signala koji su na neki način srazmerni merenim veličinama. Ovo merenje veličina i ujedno pretvaranje u odgovarajući električni signal vrše senzori(davači).
Centralni računar vozila (ECU), nakon obrade dobijenih informacija od senzora, šalje signal (naredbu) određenom aktuatoru koji menja režim rada sistema tako da ga dovodi na optimalni za date uslove.
Vreme od promene neke fizičke veličine do reakcije aktuatora se meri milisekundama. Dakle, za nekoliko milisekundi se izmeri veličina, dostavi računaru, obradi se u računaru, izabere se najpovoqniji režim, dostavi se signal aktuatoru i aktuator se aktivira.
Centralni računar vozila (ECU), nakon obrade dobijenih informacija od senzora, šalje signal (naredbu) određenom aktuatoru koji menja režim rada sistema tako da ga dovodi na optimalni za date uslove.
Vreme od promene neke fizičke veličine do reakcije aktuatora se meri milisekundama. Dakle, za nekoliko milisekundi se izmeri veličina, dostavi računaru, obradi se u računaru, izabere se najpovoqniji režim, dostavi se signal aktuatoru i aktuator se aktivira.
Na primer, poznato je da u režimu hladnog starta smeša treba da bude malo bogatija. Kompjuter(ECU) treba da pošalje signal aktuatoru, u ovom slučaju brizgaljci koliko dugo treba da bude otvorena dok smeša ne bude bogata(npr. odnos goriva i vazduha 1: 12). Kompjuteru je potrebna informacija o protoku vazduha u usisnoj grani motora, da bi na osnovu zadatog odnosa mogla da se izračuna potrebna količina ubrizganog goriva, tj. vreme koliko je potrebno da bude otvorena brizgaljka za gorivo. Ovu informaciju kompjuter će dobiti od senzora za protok vazduha(protokomer).
|
|
Možemo reći da senzori na vozilima mere:
|
|
Detaljno o senzorima pročitajte na Davači na motornim vozilima
Protokomeri
To su senzori koji šalju kompjuteru(ECU) informaciju o količini protoka smeše kroz usisnu cev. Na osnovu te informacije kompjuter određuje potrebno vreme ubrizgavanja i deluje na brizgaljku koja predstavlja izvršni element držeći je otvorenom potrebno vreme, tako da se ubrizga potrebna količina goriva.
Postoje dve vrste protokomera:
Postoje dve vrste protokomera:
- sa potenciometom
- sa vrelom žicom