Za vozilo kažemo da je neispravno čak i ako je samo njegova efikasnost u obavljanju svoje funkcije smanjena i ako na je bezbednost vozača ugrožena.
Na primer levo svetlo ne radi. I ako vozač smatra da može da se preveze i sa jednim ispravnim svetlom, automobil je u otkazu, jer vožnja sa jednim neispravnim farom ugrožava bezbednost vozača u vožnji. |
Načini utvrđivanja neispravnosti:
1. Vizuelni način utvrđivanja neispravnosti. Osoba koja utvrđuje neispravnost posmatranjem uočava neispravnost na spoljnoj površini vozila, ili mehaničko oštečenje nekog dela ili sklopa vozila, ili je u pitanju neka olabavljena veza nekog sklopa ili dela na vozilu koja se može sagledati golim okom, pomoću lupe, ili mikroskopa
2. Utvrđivanje neispravnosti slušanjem. Bilo kakav zvuk koji odstupa od uobičajnog može biti zbog neke neispravnosti na vozilu(lupanje ventila,) . Do neželjenih šumova i buke uglavnom dolazi uvećanih zazora u pokretnim spojevima tako da zbog uvećanih zazora površine u spoju jače udaraju jedna o drugu i proizvode zvuk.
3. Utvrđivanje neispravnosti probnom vožnjom. Na ovaj način se utvrđuju neispravnosti celih sistema, a ređe neispravnosti pojedinih delova. Tako se može utvrditi ponašanje vozila u krivini, kako funkcionišu pojedini sistemi, pojava šumova, potrošnja goriva i maziva, maksimalna brzina kretanja i dr.
4. Utvrđivanje neispravnosti testiranjem. Ova metoda se zasniva na simulaciji vožnje u radionici. Na uređaju sa valjcima na kome se simulira vožnja može se izvršiti ubrzavanje i kočenje vozila, meriti sila kočenja, sila vuče, snaga koju motor razvija,potrošnja goriva itd.
5. Utvrđivanje neispravnosti merenjem. Vrši se merenje odgovarajućih veličina i utvrđuje veličina odstupanja.
1. Vizuelni način utvrđivanja neispravnosti. Osoba koja utvrđuje neispravnost posmatranjem uočava neispravnost na spoljnoj površini vozila, ili mehaničko oštečenje nekog dela ili sklopa vozila, ili je u pitanju neka olabavljena veza nekog sklopa ili dela na vozilu koja se može sagledati golim okom, pomoću lupe, ili mikroskopa
2. Utvrđivanje neispravnosti slušanjem. Bilo kakav zvuk koji odstupa od uobičajnog može biti zbog neke neispravnosti na vozilu(lupanje ventila,) . Do neželjenih šumova i buke uglavnom dolazi uvećanih zazora u pokretnim spojevima tako da zbog uvećanih zazora površine u spoju jače udaraju jedna o drugu i proizvode zvuk.
3. Utvrđivanje neispravnosti probnom vožnjom. Na ovaj način se utvrđuju neispravnosti celih sistema, a ređe neispravnosti pojedinih delova. Tako se može utvrditi ponašanje vozila u krivini, kako funkcionišu pojedini sistemi, pojava šumova, potrošnja goriva i maziva, maksimalna brzina kretanja i dr.
4. Utvrđivanje neispravnosti testiranjem. Ova metoda se zasniva na simulaciji vožnje u radionici. Na uređaju sa valjcima na kome se simulira vožnja može se izvršiti ubrzavanje i kočenje vozila, meriti sila kočenja, sila vuče, snaga koju motor razvija,potrošnja goriva itd.
5. Utvrđivanje neispravnosti merenjem. Vrši se merenje odgovarajućih veličina i utvrđuje veličina odstupanja.